Razgovarali u Zagrebu 16. prosinca 2010.
Pojava Studija UP na hrvatskoj, pa i internacionalnoj sceni dogodila se poput kometa: već prva realizacija Gimnazije i sportske dvorane u Koprivnici ostvarena temeljem pobjede na otvorenom natječaju lansirala ih je u orbitu globalnih istraživačkih kretanja u arhitekturi, što je potvrđeno nagradom ‘Mies van der Rohe’ za najbolje nadolazeće europske arhitekte. Svi projekti Studija UP koji su uslijedili pokazali su jednaku razinu svježine, inventivnosti i iskrenosti, na što je zasigurno utjecala i radna politika ureda. Naime, Studio UP je projekt Lee Pelivan i Tome Plejića, ali koncept zapošljavanja i angažmana isključivo najmlađe generacije hrvatskih arhitekta čini tu praksu posebno vjerodostojnim predstavnikom aktualnih kapaciteta lokalne hrvatske arhitektonske scene. Ako želimo govoriti o ‘novoj hrvatskoj arhitekturi’, onda su za sada Studio UP njeni vodeći, možda i jedini predstavnici s opsežnijom praksom, koji u intelektualnom smislu objedinjuju iskustva lokalne moderne tradicije i internacionalna kretanja.
ORIS: Vaša karijera je donekle atipična jer ste već kao vrlo mladi arhitekti pobijedili na natječaju za Gimnaziju i sportsku dvoranu u Koprivnici, koju ste realizirali i dobili ‘Mies van der Rohe’ nagradu za nabolje nadolazeće arhitekte. Koliko je taj trenutak bio važan u vašem radu?
Lea Pelivan: Bio je važan. Tad Hrvatska nije ni ušla u krug zemalja koje su sudjelovale u nagradi, a mi smo bili mladenački ambiciozni, neopterećeni. Kad smo ušli u izbor radova iz 40 zemalja, nismo to pretjerano ni registrirali. Nismo računali da ćemo dobiti nagradu, pa smo bili šokirani kad nas je naša prijateljica Diane Gray, koordinatorica nagrade, nazvala i obavijestila da smo je dobili. Nagrada nam je bila velika potvrda, ali opet i s tom velikom potvrdom treba nastaviti svjež kao što si bio i ranije. Možda smo sada mirniji, i možda smo dobili jedno dodatno samopouzdanje. Drago nam je da smo imali čast biti prvi iz Hrvatske, nadamo se da nećemo biti posljednji.